Povijest Hrvatske

Špiljski čovjek W. 1899 r. U gradu Krapini kraj Zagreba pronađeni su ostaci i oruđe pračovjeka – homo crapiniensis, izveden iz pleistocena. Na otoku Hvaru otkriveno je neolitičko naselje, a epokę brązu i wczesnego żelaza reprezentuje osada odnaleziona na Istrii w pobliżu Puli.

Ilirija Područje današnje Hrvatske u antici su naseljavala ilirska plemena pa se zemlja zvala Ilirija. Iz jednog od plemena – Dalmatinci - ime Dalmacija potječe. Oko 400 r. p.n.e. osvajanje ovih područja započeli su Kelti. U to doba dalmatinska obala, posebno otoci i primorski gradovi, bili pokriveni grčkom kolonizacijom. Od prvog stoljeća. p.n.e. tim su područjima već vladali Rimljani; I i II ž. je uspon Rimskog carstva na Balkanu. Ilirsko se stanovništvo postupno romaniziralo. W 437 r. Dalmacija je bila podređena Istočnom rimskom carstvu. W IV i V w. zemlje današnje Hrvatske napali su Huni i Goti, koji su opustošili gotovo čitav balkanski poluotok.

Hrvati na Balkanu Tijekom velike seobe Slavena u 6. i 7. stoljeću, Hrvati su stigli na Balkanski poluotok. Vratili su se u 7. stoljeće. iz svoje domovine, takozvani. Bijela ili Velika Hrvatska (Prema legendi, radilo se o zemljama sjeverno od Karpata, odnosno Malopoljske i Ukrajine), naseljavanjem u zapadni dio Balkanskog poluotoka. Na početku, poput ostalih slavenskih plemena, bili su podređeni moćnoj državi Avara i s njima su se borili protiv Bizanta. Do kraja 8. stoljeća. na području današnje Hrvatske uspostavljene su samostalne plemenske veze sa središtima u Dalmaciji (Dalmatinska Hrvatska) i Slawonii (Posawska ili Panonska Hrvatska). Nakon poraza Avara od Karla Velikog, Hrvati su pali u ovisnost o franačkoj državi.

Prvi povijesni vladari tadašnjih krajeva Hrvatske: Borna i Viseslav u dalmatinskoj Hrvatskoj (u doba Viseslava, w 800 r., Hrvati su prihvatili kršćanstvo) i Ljudevit Posavski u Posavskoj Hrvatskoj, pokušali su se osloboditi tutorstva Franaka. W 819 r. Ljudevit Posavski organizirao je ustanak protiv njih, koja je međutim bila krvavo suzbijena. U prvoj polovici 9. stoljeća. Hrvatska, već vladali prvi vladari iz dinastije Trpimirowic, predao se suverenitetu Bizantskog Carstva.

Hrvati nacionalna neovisnost. Hrvatska država, neovisna i neovisna, osnovana je za vrijeme vladavine Trpimirowice. Prvi neovisni vladar bio je princ Brani-mir, koji u 879 r. prekinuo je veze s Bizantom. Slijedio ga je Mutimir, a zatim Tomislav (910-928), kojima je papa Ivan X. dodijelio v 925 r. naslov kralja. Kralj Tomislav ujedinio je hrvatske zemlje i uspješno ih obranio od Mađara i Bugara. Za njegove vladavine Hrvatska je proživjela vremena veličine i moći. Naredni vladari dinastije pokušali su zadržati neovisnost i koheziju svojih zemalja, ali za utjecaje, na pr.. takve su se moći borile u dalmatinskoj Hrvatskoj, poput Bizanta i Venecije. Hrvatsko službeno prihvaćanje kršćanstva automatski je pooštrilo svoje veze s papinstvom. Papa Grgur VII stoljeće 1074 r. okrunio je hrvatsku zabranu Zvonimiru za kralja. Zapravo je to značilo podređivanje papinskoj vlasti. S krajem dinastije Trpimirowic (nakon ubojstva Zvonimira) završeno je kratko razdoblje za Hrvatsku (879-1090) državna neovisnost.

Osobna zajednica s Mađarskom. Potpisali Hrvati u 1102 r. osobna unija s Mađarskom trajala je do 1918 r. Isprva je na hrvatsko prijestolje ustoličen mađarski kralj Koloman. S vremenom je uspio nametnuti suverenitet i dalmatinskim gradovima, koja je tada ponovno pripala Bizantu. U početku se država držala odvojeno u okviru Kraljevine Mađarske – m.in. krunidbe kraljeva Hrvatske održavale su se odvojeno, koji su vladali u skladu s hrvatskim zakonom uspostavljenim tzv. Ukus (državna institucija). Zemlja je još uvijek imala vojsku, međutim, njegova su prava postupno umanjena. Odvojena krunidba napuštena je pod vlašću Arpade, a ban Hrvatske postao je namjesnikom ugarskoga kralja (zamjenik kralja i glavni sudac kraljevine). Feudalizam se pojavio s novom moći.

Z XIV ž. Turci su svoja osvajanja započeli u Europi. U 16. stoljeću zauzeli su dio hrvatskog teritorija. Kad u 1526 r. Habsburgovci su zauzeli mađarsko i hrvatsko prijestolje, vladali su samo okolicom Zagreba, kako su ostatak zemalja na istočnoj strani Jadrana pali u ruke Turaka. Zauzvrat, dalmatinska Hrvatska od 15. do 18. stoljeća. bio pod vlašću Venecije.

Vojna krajina. Hrvatska vojna krajina (Ratni krajolik) osnovana je u 16. stoljeću. na zemljama, koje su Habsburgovci oporavili od Turaka. Bio je to pojas zemlje u blizini hrvatsko-turske granice. S vremenom je Vojna krajina bila podijeljena na tri područja: sjeverozapad pokriva Slavoniju (m.in. Varaždin, Križevci), smješteno južno od Zagreba (m.in. Kaciga, Slunj) i pojas obalnih zemalja (m.in. Rijeka, Otoćac). Pogranično područje naseljeno je rasjedima, nazivaju se i graničari ili rezači; najčešće su to bili pravoslavni Srbi koji su bježali iz zemalja koje su osvojili Turci. U Uskokovu su bili potrebni vojni rok i rad za državu i vojsku. Kako bi zaštitili granice, u pograničnom području izgrađene su tvrđave i utvrđena naselja. Ušao je kraj Vojne krajine 1881 r., kada je u potpunosti uklopljena u Hrvatsku.

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *